Na današnji dan , 9. novembra navršilo se 26. godina kada je agresorska granata ispaljena sa položaja iz pravaca Nedžarića ubila u improviziranim prostorijama u kojima se odvijala nastava na Alipašinom polju učiteljicu Fatimu Gunić i njene učenike Adisa Mujalo (1984), Vedada Mujkanović (1984) i Feđu Salkić (1986) . Od iste granate teže i lakše su ranjena još 23 učenika.
Delegacija Kantona Sarajevo, ministrica obrazovanja , nauke i mladih Zineta Bogunić i pomoćnik ministra finanija Sanel Gazija položila je cvijeće i odala počast ubijenim sugrađanima, a učenici i uposlenici škole koja i nosi naziv “ Fatima. Gunić” održanom prigodnom Akademijom “ Skriveni od zaborava” njeguju sjećanja na svoju učiteljicu i školske prijatelje.
I ove godine su u znak sjećanja na ubijene održani brojni sportski turniri i takmičenja. Jedno od njih je i pisanje prigodnih priča i pjesama na temu stradanja i ubijanja Sarajeva. Među pristiglih 200 radova za najbolju je izabrana pjesma učenice devetog razreda OŠ “Malta” Erne Elezović. Njeni stihovi su sjećanje, poruka i obaveza koju mladim generacijama ostavljamo za budućnost:
“Dosta je godina prošlo. Mnogi se od nas nisu ni rodili.
Kada su se ovdje ratovi vodili
Od roditelj ponešto znamo tek
I vraćam se možda dalje što i naslutiti mogu
A mogu i moram
Moramo svi
Tog hladnog novembra, hrabrošću svog srca
Uzdignute glave, okupila je učiteljica svoje đake......
I desi se krik, a onda muk
Na hladom zidu pramen smeđe kose , lelujao je dim i prah
Krckave klupe nosile su teret mlade, još vrele krvi prosute po kredi
Na tabli je ostao započet stih kojeg niko završiti neće....
Zapisaše samo još jedan broj u nizu
Ali tu pored njih, sasvim blizu, ostali smo mi
Da ih ponosno od zaborava čuvamo
Kroz pjesme budućnosti.......