Na današnji dan, prije 24 godine, s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm koja je pala na sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu i, tom prilikom, ubila 43 naših sugrađana, dok je njih 84 teže i lakše ranila. Tim povodom su porodice, prijatelji, komšije te brojne delegacije, među kojima i Kantona Sarajevo koju su predstavljali dopredsjedavajući Skupštine KS Vibor Handžić, zastupnici Vedran Jakupović i Damir Nikišić te ministri za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice i boračka pitanja Malik Garibija i Ismir Jusko, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem fatihe odale počast stradalim Sarajlijama.
Mjesto na kojem se desio masakr bilo je mjesto koje je za mnoge naše građane značilo opstanak.
“Došlo je vrijeme da na ovim svetim mjestima stradanja počnemo govoriti mi koji smo u to doba bili djeca koja su živjela pod ‘kišom granata’, mi kojih se ovih događaja i ne sjećamo. Želim vas uvjeriti da je moja generacija svjesna svog zadatka i obaveze da ćemo ova mjesta stradanja obilježavati sa jednakom pažnjom i dostojanstvom, kao i vi koji ste užasima na Markalama svjedočili i kojima su se prizori i sjećanja Markala urezali u samo biće”, istakao je ministar Garibija.
Poručio je kako će buduće generacije pamtiti, opominjati i čuvati sjećanje da se našoj djeci i unucima nikada više ovo ne ponovi.
“Brojni su pokušaji relativizacije ovih i svih drugih masakara u Kantonu Sarajevu, od onih koji su ga držali pod opsadom, lovili i ubijali 1425 dana naše sugrađane ne gledajući ko je nosio uniformu, a ko nije, pokušavaju nas obmanuti da su oni tek tako sjedili po rovovima tokom dana, sa cijevima uperenim prema Sarajevu, a kako smo se mi međusobno ubijali. Sreća u nesreći je što imamo neke dokumentovane sekvence dešavanja koje ćemo dovijeka čuvati da podsjećamo sebe i druge na sramotu agresora. Svi znamo za snimljene komande ‘tuci Velušiće, tuci Baščaršiju, tuci Pofaliće, da ne mogu da spavaju da im razvučemo njihovu pamet’”, poručio je ministar Garibija.
Dodao je kako su ove komande ostale da svejdoče kako agresor nije birao, a svaki Sarajlija je bio meta. Pet granata ispaljenih s položaja Vojske RS na Markale na današnji dan nisu ispaljene same.
“Neko je morao dati naredbu, neko je napunio minobacač i ubio 43, a ranio 84 civila. I to je uradio neko u Vojsci RS, jer je znao da je ovo pijaca na kojoj se gladni i ratom izmoreni civili opskrbljuju osnovnim potrepštinama, te naredio: ’tuci Markale’. I mi Sarajlije nećemo mirovati dok naredbodavci i izvrštelji ne stanu pred lice pravde, jer zločin ne zastarijeva. Očevima, majkama, djeci ubijenih želim puno snage i strpljenja, a stradalim vječni rahmet, mir i spokoj božiji. Neka im je lahka zemlja bosanska”, potrcrtao je ministar Garibija.
U posljednja četiri mjeseca nije bilo sedmice da Vlada KS nije obilježavala značajne događaje koji su vezani za oslobodilački rat od 1992. do 1995. godine, naveo je ministar Jusko, te naglasio kako svaki od tih datuma ima svoju težinu, ali da ovaj datum ima dvije simbolike.
"Ovo je bio posljednji masakr koji se desio u opkoljenom Sarajevu kada su 43 naša sugrađanina dala svoje živote i koji su bili krivi smo zato što su bili u opkoljenom gradu i što su odlučili da ga ne napuste. S druge strane, ovaj masakr je bio razlog pokretanja zračnih NATO udara nakon čega je sve krenulo prema tome da dođe do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma", rekao je ministar Jusko.
Na današnji dan 1995. godine, od dejstava minobacačke granate poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus - Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
