Povodom obilježavanja 05. februara – Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina i 24. godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, danas je u je u sarajevskom Narodnom pozorištu u organizaciji Kantona Sarajevo održana Zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo.
Sjednicu je otvorila predsjedateljica Skupštine KS Ana Babić, koja je pozvala prisutne da učenjem Fatihe i minutom šutnje odaju počast hiljadama ubijenih Sarajlija. Podsjetila je da je Skupština KS 2007. godine donijela odluku da se 05. februar proglasi Danom sjećanja na sve stradale građane tokom perioda 1992-1995.
„Sarajevo se danas sjeća svih onih koji su dali život za slobodu i domovinu. Na današnji dan 1994. godine počinjen je stravičan zločin na pijaci Markale kada je ubijeno 68 naših građana, a ranjeno njih 144. Najveći masakr grada Sarajeva u proteklom ratu odabran je upravo kao simbol obilježavanja Dana sjećanja na sve nevine žrtve koje su tokom 1.400 dana opsade bile u ovom gradu. Peti februar je dan kada se sjećamo naših 11.000 ubijenih građana u Sarajevu, a od njih 1.601 bilo je dijete”, poručila je predsjedateljica Babić.
Tokom sjednice, prisutnima se obratio i Mirza Rastoder, momak rođen 1994. godine, učesnik projekta „Horizon 2020“, koji je ovom prilikom pozvao mlade da ostanu u Bosni i Hercegovini te pročitao pismo simboličnog naziva "Crvene ruže".
Premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković izjavio je, nakon komemorativne sjednice, da ovi datumi donose osjećaj preispitivanja samih sebe i svega što se na području BiH dešavalo tokom agresije. Smatra kako se u BiH danas sve manje cijene oni koji su dali život za slobodu.
„U ovom današnjem vremenu s lijeve i desne strane jačaju horde koje veličaju presude i ratne zločince, daju imena domovima po ratnim zločincima, uručuju im se nagrade za životna djela u Narodnoj skupštini RS-a i drugo. Sa druge strane, također presude u Hagu, a reakcije suprotne civilizacijskim. Unutar BiH je na političkoj sceni 'klaonica' u kojoj se i dalje fotelje i neki lični interesi stavljaju u prvi plan, a nikako da ovakvi datumi probude svijest kod onih koji vode procese kako bismo prema ovoj našoj mladosti trebali biti drugačiji. Takav je moj personalni osjećaj, a mogu konstatovati i da što vrijeme prolazi činimi se da smo sve gori, jer sve manje cijenimo one koji su dali svoje živote i utkali ih krvlju u temelje BiH, kako bismo imali suverenu, samostalnu, jedinstvenu, cjelovitu BiH, sa granicom, himnom, monetom i svim onim što čini jednu državu”, rekao je premijer Konaković.
Nakon Zajedničke komemorativne sjednice, svi učesnici ovog tužnog zasjedanja položili su cvijeće na spomen obilježje na pijaci Markale, gdje je održan prigodni program sa početkom u 11:30 sati.
Stradalih su se sjetili oni koji su preživjeli masakr, ali i njihove komšije i prijatelji i građani koji su položili vijence i učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali počast sugrađanima koji su poginuli na ovom mjestu prije 24 godine.
Ovom prilikom, predsjedateljice Babić je svojim govorom probudila emocije građana koji je upućen svima koji trebaju da njeguju kulturu sjećanja na ovakve godišnjice.
"Ja se zovem Ana, a prezime mi je Sarajevo kako što je svima nama ovoga grada Sarajevo. Ja volim, ne mrzim, ne prezirem, ne ubijam i ne sudim. Prihvatam sve i svakoga. Takav je i moj grad, na prvu smo pronašli zajedničku riječ. Danas Sarajevo i ja patimo zajedno. Moja duša je prazna, misli su daleko. Teško je i čak 24 godine poslije prihvatiti tragediju koja se na ovom mjestu dogodila. Vrijeme prolazi, ali krv i zvuk bespomoćnog i nevinog jecaja svaki put probudi najdublju tugu.
Dragi građani, draga omladino i budućnosti ovoga grada i države učite. Sjećajte se i pamtite, nikada više ne dopustite da ovakva strašna tragedija pogodi Vas i Vaše sugrađane. Nezaboravite da su ovdje, na ovom mjestu nevino stradali naši građani u borbi za preživljavanje".
Tog kobnog dana sa agresorskih položaja koji su se nalazili na području Mrkovića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm od koje je smrtno stradalo 68 naših sugrađana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Gelerima smrtonosnog rasprskavajućeg dejstva ovog projektila ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Cvijeće kraj spomen obilježja žrtvama masakra su položili članovi porodica stradalih, ali i brojne delegacije.
Među onima koji su 5. februara 1994. godine bili na pijaci Markale je i Hasan Banda, koji je tada teško ranjen, a i danas se dobro sjeća tog kobnog dana.
”Puno je ranjenih bilo. Dijelovi tijela su bili po pijaci cijeloj. Na pijacu sam došao da djeci kupim nekih namirnica”, kazao je Banda.
Dodao je kako se među poginulima i ranjenima tog dana nalaze i njegovi rođaci i prijatelji.
”Roditelji, stari, koji su ovo zapamtili, treba da svojoj djeci i svojim unučadima pričaju i dovode ih na obilježavanje što više. Samo jedan dan se priča o ovome ili dva, a onda ostale dane niko ništa”, rekao je Banda.
Dodao je kako se oprostiti može i nekako, ali zaboraviti nikako.
Vahida Tvico tog dana je također bila na pijaci, a svake godine dolazi na obilježavanje.
”Bila je puna pijaca svijeta. Kad je pukla ta granata, to je bilo kao da je neko prosuo, ne znam, crvenu boju, tamo ruka, noga. Bježala sam ispod stola“, rekla je Tvico, koju je jako potreslo podsjećanje na proživljeno.
Federalni ministar za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević je podsjetio kako je na Bosnu i Hercegovinu izvršena brutalna agresija i da je agresor imao za cilj da uništi sve gradove i građane BiH.
”Ono što je uradio, onaj genocid u Srebrenici, u Prijedoru, u Kozarcu…. to je bilo namijenjeno svim gradovima, pa i Sarajevu. Zahvaljujući borcima Armije RBiH, ti neljudi, ti agresori, nisu mogli ući u ovaj grad, ali su dalekometnom artiljerijom učinili ogromna zlodjela, ubijali građane Sarajeva, djecu Sarajeva”, rekao je ministar Bukvarević.
Podsjetio je kako je današnji dan, dan kada se prisjećamo svih nevino stradalih građana Sarajeva za vrijeme opsade.
”To je naša trajna zadaća, trajna obaveza, da opominjemo, da se više nikada nikome ne dogodi ni genocid ni stradanja ni ubijanja nevinih građana“, rekao je Bukvarević.
Pijaca Markale tokom opsade Sarajeva bila je mjesto dva stravična masakra. Nakon ispaljenih granata s položaja Vojske Republike Srpske prvo je 5. februara 1994. godine ubijeno 68, a ranjeno 144 ljudi, a zatim 28. augusta 1995. godine, nedaleko od mjesta prvog, u masakru kod ulaza u Gradsku tržnicu, život je izgubilo 37 građana Sarajeva, a ranjeno ih je 90.
